Iskustva

nmsdragan
/ Kategorije: Svjedočanstva

Ispovijest Rebeke Đukić

Bolest ju je jako promijenila. Kaže, na bolje.

Ima nekih situacija u kojima jednostavno ostanete bez teksta, ma koliko rječiti bili. Tada točno shvatite značenje riječi šok. Zagrepčanki Rebeki Đukić to se dogodilo 2007. kada je došla na vađenje konaca nakon uklanjanja madeža s leđa. Nakon minute razgovora shvatila je da joj liječnik želi reći nešto loše, ali okoliša.

- Nikako da izgovori što je. Rekla sam mu da me pomalo hvata strah i zamolila da mi kaže - prisjeća se Rebeka. “Gospođo, nećete se vi dugo mučiti s time...”, rekao je.

Patohistološka analiza madeža pokazala je da Rebeka ima maligni melanom, najzloćudniji tip raka kože i jedan od najagresivnijih oblika raka uopće.

- Neću se dugo mučiti jer, eto, dijagnoza znači još dva, tri mjeseca života - kaže Rebeka. Dok to govori, u očima te 27-godišnje energične, zgodne voditeljice ureda u tvrtki “Dobra vina” bljesne ljutnja. Kao, uostalom, svaki put u posljednje tri godine kada se sjeti toga dana. - Bez riječi sam pokupila svoje stvari i otišla.

Rasplakala se tek na parkiralištu bolnice u Dubravi, nazvala supruga Vedrana i roditelje, a zatim odlučila dati samoj sebi 24 sata da se sredi, da vidi što će dalje. Pa ima samo 24 godine, trogodišnju kćer, brak prepun ljubavi, svoj lijepi svijet i mnoštvo planova!

- Kada sam došla kući, zatvorila sam se u sobu. Znala sam da imam tumor i da ljudi od tumora umiru. Nisam željela ni otići na internet. Samo sam proguglala da vidim stopu preživljavanja. Bolje da nisam. Odmah sam ugasila kompjutor - kaže Rebeka.

Sljedećeg je dana otišla ponovno u bolnicu u Dubravu, ali zatražila je da je primi drugi liječnik. Uzeo je papire, sve pregledao, a zatim mi rekao kako stvari stoje. Za velike analize nije bilo vremena. Ubrzo je otišla na operaciju kojom je uklonjen još jedan dio tkiva na mjestu gdje je nekad bio madež. Na drugoj operaciji uklonjeno joj je nekoliko limfnih čvorova jer je u jednom pronađena metastaza.

- Još sam imala zavoje i konce kada smo odlučili otići na more. Osjećala sam potrebu da se maknem iz Zagreba, da imam nekakav osjećaj normalnosti.

Sve sam posložila u glavi. Surađujem s liječnikom, pazim što jedem, trudim se...

Dakle, radim sve što je u mojoj moći. Ne dam se. To valjda nešto znači. Mislim da je teže bilo mojem suprugu Vedranu koji je liječnik, pa je jako dobro znao koliko je melanom opasan - kaže Rebeka koja je nakon operacije počela primati interferon alfa.

- Dva i pol mjeseca sam dobivala najjaču moguću terapiju. Mučnina, sve me bolilo, grčili su mi se mišići, imala sam temperaturu 40. Kosa mi je ispadala u pramenovima.... S vremenom su se doze smanjivale, a primala sam ga gotovo tri godine - govori Rebeka.

- Naučiš podnašati fizičku bol i nelagodu, znaš da nema druge. Na kraju krajeva naš organizam može podnijeti mnogo više nego što mi to mislimo. Mislim da je teže psihički se nositi s teškom bolešću.

Bolest ju je jako promijenila. Kaže, na bolje.

- Drugačije gledam ljude. Postala sam sebična, sad želim da mi je dobro i iskoristit ću svaku situaciju. Nema lažnih emocija. Teško me naljutiti. Ne šizim kada stojim u koloni u prometu. Počela sam više cijeniti ugodne trenutke s obitelji i prijateljima. S mojom Laurom... Nisu nikakve fraze. Igram se s njom koliko god mogu.

I nije me briga što tko misli o meni dok ona i ja, recimo, skakućemo okolo i jezikom lovimo pahuljice snijega. Ili radimo bilo što drugo. Tu sam i gledam je kako raste.

Priznaje da svojoj slatkoj, pametnoj kćeri koja će ove jeseni u školu, dopušta baš sve - osim boravka na suncu. Iako je silno željela veliku obitelj, iako bi Laura htjela brata ili sestru, to se neće dogoditi.

Zbog melanoma Rebeka je teška srca odlučila otići na podvezivanje jajnika - rizik od povratka starog ili nastanka novog melanoma u trudnoći iznimno je velik.

Ima, dakako, teških dana. Posebno je grozno prije novih nalaza nakon kontrola. Tada, objašnjava, ne možeš racionalno razmišljati, ne možeš se ne bojati. Nedavno je napravila snimanje PET/CT-om i nalazi su dobri. Negativni. Rebeka je sretna: - Liječnici su mi rekli kako s obzirom na terapiju neće biti recidiva.

Izvor: Jutarnji list 04.02.2011.

Previous Article Ispovijest anonimke
Print
1930

Iz medija & Novosti